петак, 7. март 2014.

Slobodno može da se dere, komšija konačno neometano sere



Volim ove naše prisne odnose, informacije se kao munje prenose. Ni država nema taj nivo, kao što je komšijski Informbiro. Sve ti u životu džaba, ako te sa petog sprata nije snimila i meru uzela komšinica u narodu poznatija kao ’snajper baba’. Ako se desi da zaboraviš nešto, nemoj da brineš, ona će te podsetiti vešto. Vrlo decidno, sve u detalj, jer analizira tvog života svaki pedalj. Inače je vrlo neobaveštena, nije odavde, a slučajno se desi da i tvoj matični broj znade. Na pitanje kako sam, odmah pozovem komšinicu da proverim dal’ dobro sam. Omiljen mi kadar, sakrila je glavu, a noge joj uredno stoje na mom pragu, dakle prodaje mi maglu. Ako mi neko u goste dođe, na putu do mene, moraće komšijski skener da prođe. Pitaju se odmah ’Ko je sada ovaj?’. Mere se preduzimaju, pozicije za prismotru se momentalno zauzimaju. Operacija se zove ’sve o njemu doznaj’. Vole ljudi što i šta da znaju, pa ih jako žesti ako neki od nas nisu radi blagovremenu informaciju da im daju. Komšijama generalno samo jedna briga, da im slučajno ne promakne kada sam to sinoć kući stigla. Pita tako mene komšija moj mladi kako si, šta se u životu radi. Taman da mu kažem, kad evo njega sve moje prošljonedeljne aktivnosti navodi i pritom ću veli hronološki da ih slažem. Sinoć si tada i tada u društvu došla, ’slučajno’ te videh kroz špijunku kada si s’njim/s’njom prošla. Nije bio rad da gleda, al’ eto na putu ka toaletu, čuo u hodniku nekakav žamor, morao je da pogleda, jer u protivnom bi kasnije imao ozbiljan duševni napor. Oka ne bi sklopio celu noć, ko li joj je to u ovo doba mogao doć’. Pa me dalje pita, primetio čovek da se i radnim danima do kasno skita. Neko veče je opet ’slučajno’ stajao kraj prozora, kad eto mene i njemu novog zanimljivog prizora. Došla si kaže tim i tim kolima, video bih i broj tablice, nego loše sijalice u ovim uličnim lampionima. Pomislih u sebi, sram te bilo gradonačelniče, popravi to osvetljenje, nisam uspela komšiji da ugodim, jer mračni su putevi kojima ja hodim. A onda poskoči, preventivno da mi doskoči. Naravno nije mu bila da gleda namera, pa realno nema razloga da mu se nešto zamera. Naprotiv prijaju mu jako sve te moje aktivnosti, eto i njemu u životu neke zanimljivosti. Ok... No sada je došao red na mene, da i ja zapodenem za razgovor teme. Rekoh komšija moj mladi, sada ću ja da ti kažem kako se to radi. Sledeći put kada te stisne fiziološka nužda, sve i da neko u hodniku vrišti, ti se drži pravca svog ka toaletu i tamo opušteno piški. Možeš i zube da pereš, evo daću ti novine radi bolje inspiracije dok, da izvinete, sereš. Što se tiče prozora, obećavam, kada se budeš ženio od mene ćeš dobiti najmanje tri televizora. Plaćaću mu i kablovsku ako treba, samo da prestane sa prozora da me vreba. Ako te eventualno još neka pitanja muče, razmišljam dal’ da ti dam ključ pa da mi pregledaš i poštansko sanduče.
Elem, da se vratim sada onom noju, što uredno krije glavu svoju. Svaki put me nasmeje slatko, trudi se žena, al’ loša joj ta špijun tehnika njena. Stane tako nepomično, misli sakrila se cela, a što joj se vidi donja polovina tela, nema veze... Vidim šta se smera, pa rekoh hajd’ samo nek se šega tera. Pustim je nekih par minuta, a onda glasno izustim komšinice vi to negde pošli bez kaputa. Spetlja se tada sva, napolje kao neće, eto izašla je u hodnik da zalije cveće. Od tog silnog cveća i njegovog zalivanja, uskoro ćemo svi u tom istom hodniku imati besplatne časove plivanja. Međutim od svih, muka joj najveća, volela bi znati da li me u ljubavi prati sreća. Tu imamo problem jedan, kakva sam to ljuta zmija, nikako svih ovih godina da mi dolija. Previdela da ja znam za taj njen jadac, pa nikako da se upecam na bačeni mamac. Njemu kažem izađi iz lifta dva sprata niže, na prstima hodaj tiho, jer u protivnom snajper baba na noge lagane se odmah diže. Priznajem sada javno baš sam grozna, opet nije uspela ništa o njemu da dozna. Iskreno nije meni zbog mene, ja to zbog kostobolje njene. Žao mi bre, cveće je danas pet puta zalila, nek odmori žena malo, taman se u krevet zavalila. Proradi mi odmah i osećaj tuge, nekada im noći bile jako duge. Bilo je to vreme bez video nadzora, jedini info tada dobijali preko već pomenutog prozora. Ovi sa pogledom na igralište bejahu u ozbiljnom škripcu, glavne događaje znali samo oni sa pogledom na glavnu ulicu. U nedostatku informacija sa teškom mukom se borili, da pitaju ne smeju, a da mogu i na dupe bi progovorili. Koja je samo bila histerija, danima im frajer sa bocom vina u kasne sate bio misterija. Zasedale po hitnom sazivu na klupi preko dana, al’ džaba kad god me vide na opšte zaprepašćenje ja idem sama. Beše mi ih žao pa im prolazu rekoh, dug je dan što ne prilegnete malo, izdržati nećete moći, osumnjičeni se ovuda šeta samo po noći. Ja jesam cura fina i kapiram da na mene tipujete zbog vina. Evo odmah da vam kažem, bespotreban vam taj oko njega gužvanjac, moj dragi kad dolazi nosi samo i isključivo šampanjac. Ne znam samo kako sa petog sprata videste i to još u ponoć, a ne vidite dugme u liftu da pritisnete, jerbo me tada uredno zovete u pomoć. Ni danas ne znaju ko je bio taj momak, pa im je u ustima jednako ukus gorak. Umem i ja zlica biti kada mi je dosadno, u prolazu ga samo spomenem, evo ih opet na gomili proglašava se stanje opsadno. Kako li im je to promaklo, da se nijednoj oko o njega nije spotaklo. Srećom sada imaju nadzor, više niko neopažano neće proći....  svi su prilazi pokriveni, konačno i tokom noći!!

Veseli mene ta komšijska igra, nisam ni do lifta stigla, evo ih gledaju, brinu ljudi dal’ sam se za posao na vreme iz kreveta digla. Lakše mi je, znam da je njihovu analizu prošao, svako ko mi je u kuću došao. Bolje smo čuvani od predsednika Vlade, niko nema prismotru i obezbeđenje bolje od moje zgrade. Posebna napomena za Noja, nikada neće biti zadovoljena znatiželja tvoja. Koliko god da se trudi i po zgradi ordinira, njega nikada spoznati neće, mada znam da je to užasno deprimira.  Komšija mladi, na vreme je usmeren, sada zna šta treba da radi. Jasno je njemu da se i dalje skita, ali bitno je da nikoga ništa ne pita..Vidim ga uredno kupuje novine, što znači ako se neko u hodniku dere, boli ga uvo, konačno je našao inspiraciju drugu dok, da izvinete opet, sere. I jako smo srećni zbog njega!!

Apropo svega imam jedan predlog totalno cool i baš onako fin. Čim neko baci pogled kroz špijunku, na vratima spolja da zasvetli ’☺ seen’. Ali na tom izumu insistirati neću, to bi moglo ozbiljno da ugrozi komšijsku jedinu radost i sreću. 


2 коментара: