понедељак, 3. новембар 2014.

Ovaj put samo onako...

Dan kao svaki drugi, frka, panika godinama unazad Već.. Srbija jednako ljuta na sve oko sebe i na samu sebe..  Krivca za sve nemilice traži u svemu, u svakome.. Svi nešto mnogo pametni, mnogo je pitanja, još je više odgovora.. I ja režim često..  A onda se desi nešto pa se zamisliš..

U jednom sasvim neobaveznom razgovoru čujem sledeće...

Beograd, pre par dana.. Gradski autobus ulazi u stanicu, zaustavlja se i otvara vrata.. Putnici izlaze, neki novi ulaze.. Vreme prolazi, autobus joč uvek stoji i čeka... Hmm još uvek se čeka... Aman, šta se bre čeka... Narod se standardno počeo migoljiti, u niskom startu čeka koga prvo da opsuje.. Ipak, psovke izostaju na opštu radost kad dođoše do spoznaje zašto se toliko čekalo.. Na prvim vratima ulazila je jedna baka.. Uz pomoć neke nepoznate gospođe uspela je ona u toj nameri posle celih desetak minuta.. Vrata se zatvoriše, autobus pođe.. Svi odahnuše u smislu Konačno da krene.. Baka stoji i gleda narod ovaj naš 'Nebeski', gleda i on nju.. Nažalost sve je ostalo na pogledima.. 
Ubrzo dođe i sledeća stanica.. Nova drama na pomolu.. Ulazi mlada žena u poodmakloj trudnoći.. Autobus ponovo krenu.. Isti scenario, gleda sada i ona.. Naravno da su i nju svi  ispratili pogledima i taman kad pomisliš to je to, nema dalje, desilo se čudo..Trudnici mesto ponudi druga baka, srećna neka baka.. jer sedela je ona.. Međutim, ova namera bakina postide trudnicu.. Valjda zbog poštovanja njenih godina daleko brojnijih.. Pobuni se ona zato u momentu, pa će ljubaznim tonom 'Neka hvala sedite Vi'.. Baka kategorično odbi prigovor trudničin uz obrazloženje eto bila je i ona kako reče nekada davno trudna, zna ona da to nije lako.. Potom se pomeri par koraka i stade pored još starije bake.. one što je ušla na prethodnoj stanici.. Pogledaše se njih dve onako nekako zbunjeno, nemoćno.. Nezgodno je to, hoće valjda ta nemoć sa godinama.. Nije prošlo malo, kad evo ti ove bake što je sedela, okreće se i hrabro kaže ovoj što stoji sada već treću stanicu za redom.. Pa kaže  'Izdržaćemo mi do kraja'.. 
Ne znam, mislim da je to ona zapravo telefonirala 'Nebeskom narodu' koji je uredno sedeo i gledao svoja posla.. Mada to ja sada samo nagađam, moguće je da silno grešim..
Nije prošlo par sekundi, Starija baka odgovara mlađoj 'Neka, nije problem, kada mi već kod kuće ne ustaje moj rod i porod, zašto bi neko u autobusu ustao'... I tako.. Autobus ode, a i bake u njemu..

Eto.. Odoh sada da promislim malo, samo malo.. Na kratko ću zaboraviti njega, nju, njih.. Da vidim recimo kakva sam npr. Ja!! Posle ću naravno opet da se bavim Žikom, Mikom i ostalom rajom.. pa ću sve to da zavedem pod kategorijom 'Aaaa, Zar ovo je Srbija'!!


1 коментар:

  1. Анониман11/04/2014

    Svidja mi se što promatraš okolinu. Vrlo bitan segmen života. U okolini se nalaze sva pitanja a i odmah odgovori. Ali negde na kraju gledaj kakva si ti, jer okolina se ne može promeniti, niti uticati na nju. Samo se ti možeš promeniti i naučiti. Ne brini nije ovo pomodarstvo i ja to radim. Nisi pisala dugo - to mi se ne svidja. Sad sledi pitanje: "ma ko si bre ti da se tebi nešto svidja ili ne" ex...
    A ja želeo sam da te uvedem u svet web pisanja i nekih fini mogućnosti kad već imaš talenat. Ali ti sve to gledaš drugim očima sad mi je jasno- izvini za ono ranije što sam tražio od tebe. Tebi je blog samo predah i opuštanje/pražnjenje i zapažanja... ok to je sasvim ok, lični blog.

    ОдговориИзбриши