понедељак, 19. децембар 2016.

Osećaš se loše, nemaš više kud, a tebe baš briga, jer si u fazonu Ja samo Feel Good..

(Još uvek nije) Lajf kouč i Ja, iza scene..
Bio jednom jedan mali svet i u tom svetu, pre nekih par godina (još uvek nije) Lajf kouč i ja.. Za razliku od mene nesavršenog Potomka jedne nesavršene porodice, na Oko savršeni (još uvek nije) Lajf kouč dolazi iz jedne (NE)Savršene porodice.. Baš tako, (NE)Savršena porodica, jer (NE) je rezervisano za Tatu mu. Tata je toliko nesavršen da je uvek morao sedeti izdvojen u nekoj od spavaćih soba kada gosti dođu, jer Tata nije akademski lik, Tata je rođen u tom i tom selu davne te i te godine, dakle Tata je čovek seljak. Tata kad se pozdravlja jako stegne ruku, kad priča čuje se do prizemlja, kad je ljut psuje na sav glas, kad je veseo peva još glasnije, Tata se ne uvija, Tata pita iz neba pa u rebra, grli ako mu se grli.. I kako to nije bilo po pravilima ponašanja usvojenih od strane ostatka mu porodice, Tatino je bilo da Zaradi, Nabavi, Odnese, Prenese, Donese i onda Laku noć Tata. Prolazile su tako godine i (još uvek nije) Lajf kouč ode iz porodičnog gnezda, a za njim i ostatak porodice. Svi odoše osim Tate. No, Tata je Tata i zato Tata i dalje ima iste obaveze da Donosi, Prenosi i Odnosi, ali sada na više adresa.. Danas ga vidim nosi dve torbe levo, sutra evo ga gura kolica desno.. Sve pohvale (još uvek nije) Lajf kouču, Obziran je bio kada je birao adresu novog gnezda, nije red da Tata pešači daleko prilikom dostave životnih potrepština.. Kako je Tata ostao potpuno sam, kada sve oposli i dan se privede kraju, za Laku noć više nije morao da ide u spavaću sobu, sada je mogao da sedi i u dnevnoj sobi.. Zidovi i Tata.. I desi se tako jednog dana u neke kasne sate slošilo se Tati, srce nešto poskočilo.. Uplašio se Tata, u panici zove koga.. Tata zove Komšiju.. Komšija pozove hitnu i hvala Bogu prođe sve u najboljem redu.. Evo ga Tata vuče, nosi, trči, tegli (još uvek nije) Lajf kouču.. Tata je dobro, (još uvek nije) Lajf Kouč je u stilu samo *Feel good*, jer Komšije su tu za ne daj Bože.. Stari dobri Tata..

Lajf kouč (u ekspanziji) i ja, na sceni..
Slučajno u hodu prepoznam Lajf kouča na Sceni, otkriva smisao života i u njemu Toplu vodu.. Uglavnom počinje sa Bilo jednom jedno Toplo porodično gnezdo i u njemu kamen mudrosti obavijen snagom koja ti daje krila.. Organizuje Lajf kouč (u ekspanziji) tribine, sa žarom uči narod kako da *Osećaš se loše, nemaš više kud, a tebe baš briga, jer si u fazonu Ja samo Feel Good*. Gledam, slušam, čitam i dođe mi da dobacim *Kouču hitaj doma, tamo ti je Tata sam i Tata Ti No Good*.. Kako spavaće sobe nema na vidiku, bolje da šutim, šta ako me Lajf kouč (u ekspanziji) pošalje u rodni kraj.. Dalek je to put, bije hladnoća sa svih strana, a Ja bez vunenih čarapa, No Feel Good..

I dok ne pronađem nekog uverljivijeg Lajf kouča, osloniću se na stari dobri lek za dušu iliti muzikoterapiju
https://www.youtube.com/watch?v=U5TqIdff_DQ


Нема коментара:

Постави коментар